Vec par dana nisam u elementu. Primetili su o i drugi, ali sam ja to odluchno poricala. Tim poricanjem sam valjda i sebe ubedila da je sve oke’, iako sam duboko u sebi osecala da me neshto izjeda iznutra.

Nemm nekih velikih problema u zhivotu. Ostala su mi tri ispita na faxu da ochistim prvu godinu. Od toga jedan ceo i dva polovichna. Problem je shto ne mogu sebe da nateram da uchim. Zashto je to tako? Jer su mi ostali najtezhi ispiti, tj. ispiti iz predmeta koje ne volim. Ali treba stisnuti zube i krenuti dalje, odnosno krenuti na privatne chasove. Ali ajde, proci ce i to. Skupicu snage.

Krenula sam juche u auto shkolu. Danas smo imali drugi chas teorije. Nije bilo loshe, niti naporno, ali predstavlja josh jednu obavezu. Ne muchi me sve to toliko. Ovih dana nisam shvatala u chemu je problem.

Tonula sam sve dublje, a nisam videla izlaz. Po celu noc sam visila na netu, troshila vreme na gluposti. Samo da prodje josh jedna noc kako bih prespavala naredni dan. Slushala sam probleme dragih osoba i gomilala ih na svoje. Jer ako neko meni blizak ima problem, to postaje i moj problem. Jedina razlika je shto sam ja cutala o svojima. To breme je iz dana u dan postajalo sve tezhe. Guralo me je dole. Gushilo me je. Pritiskalo me je sve vishe i izbacivalo iz elementa.

Ali napokon sam shvatila. Nadam se da cu se trgnuti kroz ovaj text, da cu napraviti pravi korak i zakorachiti na jedan stepenik vishe. Jednostavno se moram vratiti u normalu jer osecam da ovako ne mozhe dalje..