Ne secam se kad sam poslednji put sela i napisala neshto dobro..

Ovih dana sam milion puta uzela papir, uzela olovku, pochela da pishem.. Nashvrljam par rechenica, pochenm da chitam shta sam napisala, slatko se nasmejem svojim glupostima i onako pesnichki zguzhvam papir i bacim ga.. Uzmem novi list, zapochnem text, pa skontam da pishem opet isto..

Uplashim se da zavrshim rechenicu, pa ponovo bacim papir.. Plashila sam se da kazhem sve ono shto osecam, jer neko me mozhe chuti i srushiti moje snove. A niko ne zheli da izgubi ono savrshenstvo o chemu mashta..

Nazhalost, nemam hrabrosti ni ovaj text da zavrshim..