Nedavno sam, zbog konkursa, kroz oko objektiva počela da razmišljam o ovoj temi. Kakav sadržaj je potreban na fotografiji, a da predstavlja nas..

    U 3 trenutka mi je bilo veoma žao što nisam imala fotoaparat kod sebe..

Prvi prizor je trenutak kada mladić, rom od nekih dvadesetak godina veoma strastveno čeprka po kontejneru. Obučen u narandžasti prsluk koji se oblači u slučaju automobilske nesreće, jednom rukom vršlja po kontejneru, a u drugoj ruci drži mobilni telefon prislonjen na uvo - telefonira..

Drugi dragocen prizor sam ugledala kroz staklo autobusa jednog petka na putu do kuće.. Bilo je veče, mrak, oko 22 časa, a grupa starih čovečuljaka (matoraca) ispija po ko zna koje pivo sedeći na stepenicama koje vode do ulaznih vrata prodavnice pogrebne opreme.

Treći prizor je danas posle podne obasjalo novosadsko sunce. Kroz centar je šetao pravoslavni pop, obučen  svoju crnu mantiju koja je lepršala na blagom vetru. Na glavi je imao svoj standardni crni šeširić (izvinjavam se što se ne izražavam pravilno), a oko vrata su spokojno ležale bele slušalice. Baš kao one što se dobiju uz ipod..

Veoma mi je žao što ne mogu upravo ovim fotografijama da dočaram prizore..