Danas smo pokazali da u Srbiji živi dve vrste ljudi. Prave ljudine koje su bile spremne da pomognu ne pitajući šta treba da rade i ova druga govna. Ta druga govna su koristila situaciju kako god su mogli. Od širenja dezinformacija do otimanja paketa namenjenih ugroženima. Od tih drugih ljudi, tih monstruma, mi je muka. Kakav sklop u glavi moraš da imaš i kakav aparat umesto srca u grudima da bi se bavio tako nečim? Čemu ulivanje dodatnog straha kad je već i ovako katastrofalno stanje? Kao što već rekoh, sere mi se od takvih debila.

     S druge strane, veoma sam ponosna na sve one ljude koji su se danas organizovali da pomognu na bilo koji način. Svaka čast Rusima koji su se odmah odazvali na apel i jedna sočna psovka za EU koja je pokazala svoje pravo lice. Ponosna sam na sve one koji su poslali makar i jednu poruku na 1003. Ponosna sam na one koji su odvojili nešto svog novca i uplatili na žiro račun. Ponosna sam na sve one koje su odneli hranu i odeću u prihvatilišta. A najviše sam ponosna na ljude koji su otvorili vrata svojih domova onima koji nisu imali gde da se sklone. Na svaku takvu vest sam čak i suzu pustila. U trenutku nisam mogla da verujem da još uvek postoji ljudi koji su spremni da sednu u svoj automobil, odu po ugrožene ljudi i puste ih u svoje stanove. Hvala im što su mi vratili veru u ljudskost.

     Mislim na  sve one koji su sad bez struje i vode, na one kojima je hladno i koji su izgubili svoje kuće danas u svega nekoliko minuta. Ovako nešto niko nije očekivao. Zadesio nas je ovoliki užas i nismo uspeli na vreme da se snađemo. Zaledila mi se krv u žilama kada sam pročitala informaciju da je bujica pomerila minska polja. Prebleda sam više puta gledajući snimke u kojima nestaju kuće, a ljudi se bore za svoje živote. Šteta je prevelika i tuga je prevelika. Tuga je nemerljiva!

     Mnogi ljudi su evakuisani, na toplom su, suvi su, nisu gladni. Sve je to lepo, ali mene brine šta će biti posle? Ljudi neće imati gde da se vrate. Zbog tog pitanja šta će biti posle, moramo da nastavimo da šaljem prazne sms-ove na 1003!

     U Šabac je poslato previše ljudi. Nema toliko džakova niti lopata, pa ljudi kisnu na parkinzima bez razloga. Mitrovčani su se sami organizovali i uspešno se bore sa Savom koja je došla do 825com. Velika tuga za Obrenovac. Do sada je evakuisano oko 3h ljudi, šta je sa preostalih 70h? Vode na nekim mestima ima i do 5m, bojica odnosi sve, zgrade pucaju. Ako je verovati medijima, Krupanj je zaboravljen od strane spasilaca, a situacija je užasna. Kolubara se malo smirila, ali Sava je podivljala. Lazarevac je i dalje bez struje i vode, ali nije tako strašno kao u Obrenovcu. u Valjevu i Loznici se stabilizuje situacija. Koliko sam samo bila besna što se digla tolika frka oko Šapca, a Obrenovac su pustili da bude potopljen. Sve dok nisam saznala zašto država po svaku cenu želi da spase Šapac. Hemijska industrija mi nije bila ni na kraj pameti! Jednom rečju UŽAS!

     S verom u srcu, nadam se da ćemo svi preživeti ovu noć i dane katastrofe koji nam predstoje. Ostanimo ujedinjeni do kraja! I posebna suza radosnica za upravo rođenu bebu u vatrogasnom domu u Obrenovcu!<3